Mjerenje je važan dio svakog fitness programa. Nema laganja, nema zavaravanja – brojevi su tu da pokažu pravu sliku. Tako sam, nakon pet mjeseci života bez redovite fizičke aktivnosti i uz prepuštanje lošim navikama, stao pred Tanita mjerni instrument. Znao sam da sam propao, ali nisam bio spreman na to koliko.
Koristio sam Tanita skalu, koja prati različite tjelesne parametre. Da, možda ti podaci nisu savršeno točni, ali ako koristiš isti uređaj za praćenje kroz vrijeme, možeš uzeti te promjene kao relevantne. Pored toga, uzeo sam krojački metar i izmjerio struk – ključni pokazatelj. Prema novim istraživanjima, struk veći od 102 cm kod muškaraca povećava rizik od mnogih bolesti. Ja sam sebi postavio granicu koja mi ima više smisla: struk ne bi trebao biti veći od pola visine. U mom slučaju, 183 cm podijeljeno s dva daje 91,5 cm. Na žalost, bio sam daleko od tog broja.
Kilaža na vagi je narasla za 5,5 kg. To ne zvuči strašno na prvi pogled. Pet i pol kilograma u pet mjeseci – nije nešto što bi nekoga previše zabrinulo, zar ne? Ali brojke koje su uslijedile jasno su pokazale da ta brojka na vagi ne priča cijelu priču. Postotak potkožnog masnog tkiva porastao je za 11,4%, dok je mišićna masa pala za 8,1 kg. Ovaj podatak je poražavajući. Zbog pet mjeseci zanemarivanja, tijelo je izgubilo mišiće koje sam godinama gradio.
Nije to bio kraj loših vijesti. Visceralna masnoća – ona opasna masnoća koja se taloži oko unutarnjih organa – skočila je iznad gornje granice od 12, što je znak za uzbunu. To je masnoća koja ne samo da ugrožava tvoje zdravlje, već i polako, bez da to odmah primijetiš, povećava rizik od ozbiljnih bolesti. Ali možda najviše me pogodio podatak o metaboličkoj starosti. Samo pet mjeseci je trebalo da moj organizam, koji je imao metaboličku starost od 33 godine – broj na koji sam bio ponosan – skoči na 58 godina. Pet mjeseci i moj metabolizam je ušao u starost, gotovo kao da sam naglo ostarjeo dva desetljeća.
A struk? Struk je narastao za 13 cm. Da, 13 centimetara viška u struku. To me pogodilo najviše od svega, jer su to brojke koje jednostavno ne možeš sakriti. Svi ti brojevi možda su zvučali loše na papiru, ali oni su bili itekako vidljivi u stvarnom životu. Najveći problem? Odjeća. Hlače koje više nisam mogao zakopčati. Majice koje su postajale preuske, dok su šlaufići ispod njih postajali sve vidljiviji. Nema više sakrivanja – problem je bio tu, u ogledalu.
U tom trenutku, svaki put kad bih se fotografirao, uhvatio bih se kako nesvjesno uvlačim trbuh. No, nije bilo dovoljno. Koliko god da bih uvukao trbuh, šlaufići su ostajali. Nisu se mogli sakriti ni ispod širokih majica. I to me je mučilo. I dalje me muči. Kao trener, ovakvo izdanje nije reprezentativno. Uvijek sam vjerovao da moram biti primjer svojim klijentima – a u ovom stanju, to nisam bio.
Sve te brojke – kilaža, postotak masnog tkiva, mišićna masa, visceralna masnoća, metabolička starost, struk – sve one su me sablaznile. No, nisu me samo brojke uzdrmale. Osjećao sam se loše. Stalni osjećaj umora, manjka energije, bezvoljnosti. Pet mjeseci su učinili svoje. Moje tijelo, na koje sam nekad bio ponosan, sada je postalo nešto čega sam se htio sakriti. Slikanje, gledanje u ogledalo – sve to postalo je neugodno. Ali upravo ta nelagoda me sada tjera da se vratim u formu.
Ovaj osjećaj propadanja je postao moja motivacija. Želim vratiti tijelo s kojim sam zadovoljan, s kojim se osjećam dobro. Tijelo u kojem sam ja – ja.
