Vožnja bicikla nije samo okretanje pedala. Za mene, to je trening za najvažniji mišić – srce. Dva od tri ortopeda koje sam posjetio savjetovala su mi biciklizam kao najbolji način da zaštitim svoja koljena i ojačam mišiće nogu. Treći je, naravno, odmah htio pod nož. Ali za to uvijek ima vremena. Operacija je uvijek posljednja opcija. Biciklizam mi je dao mogućnost da jačam noge i kondiciju, bez nepotrebnih rizika.
Kad sjednem na bicikl, moj ritual počinje. Prvo – glazba. Pustim si nešto što će mi dati ritam. Da, znam da ne bih smio nositi slušalice dok vozim, ali postoji opcija koja mi omogućuje da čujem vanjske zvukove dok mi glazba svira u pozadini. Sigurnost prije svega.
Kako se polako krećem kroz rute koje su mi već dobro poznate, prisjetim se savjeta koje su mi davali biciklisti koje sam trenirao. Ima tih sitnih, ali važnih detalja na koje moraš paziti, baš kao u svakom sportu. Dok puls lagano raste, primjećujem da pri naporima gubim ritam disanja. Disanje je ključ, a većina nas diše nepravilno, često toga nesvjesni.
Srećom, uz pomoć knjige “Dah” Jamesa Nestora, upoznao sam tehnike disanja koje mi pomažu kad uđem u crveno – kad puls dosegne 170 otkucaja u minuti. U tom trenutku lako izgubim kontrolu nad disanjem, ali onda se svjesno fokusiram, uzmem par dubokih, kontroliranih udaha i odmah osjetim kako se puls vraća na normalu. Disanje nas može izvući iz stanja stresa, ali često zaboravljamo koliko je moćno.
Nakon što uđem u ritam, misli mi se počinju okretati poslu. Bez mobitela, bez ometanja, um postaje bistar. Biciklizam je, na neki način, moj bijeg, moj bijeli papir na kojem mogu isplanirati sve, od treninga za klijente do novih poslovnih ideja. Često mi najbolje ideje padnu na pamet baš tijekom tih trenutaka kad pobjegnem od svega. U tih 30 minuta provedem više kvalitetnog rada u glavi nego što bih uspio kod kuće, za stolom, uz računalo. Kreativnost se budi kad damo sebi prostora da dišemo – u pravom i prenesenom smislu.
Zadnji dio vožnje uvijek rezerviram za smirivanje. Opuštanje. Puls se polako spušta, tijelo se vraća u ravnotežu. Po povratku kući, tuširanje je obavezno. Zatim proteinski shake i magnezij, i sjedam za kompjuter. Sve što mi je palo na pamet tijekom vožnje odmah stavljam na papir. Tada, kad su mi misli bistre i tijelo umorno na pravi način, sve dolazi na svoje mjesto.
