O samoj ferati ne treba pisati jer već je sve napisano. Stoga ću samo opisati naš doživljaj ove prekrasne ferate.
Na put smo krenuli u 5:00. Tko rano rani cijeli je dan umoran. 🙂 Ustvari ovo se odnosi samo na vozače jer suputnici uvijek drijemaju po putu.
Kako bi se pospanci razbudili radimo pauzu u Ziru gdje kava radi čuda. Nakon kraće pauze krećemo dalje i uskoro stižemo na parkiralište od kuda dalje nastavljamo do planinarskog skloništa Bili cvitak.
Kako se približavamo tako do nas sve više dopire miris roštilja. Ekipa koja je tamo prenoćila priprema si doručak. Pozivaju nas da im se pridružimo. Zahvaljujemo na pozivu, upisujemo se u knjigu, ostavljamo donacije i krećemo prema ulazu u feratu.
Stavljamo opremu na sebe i pripremamo se za polazak. Pred nama je prva stanica bivak Dinaridi. Do njega po putu ima 4 izlaza iz ferate u slučaju da je nekome previše. No kako je ovo provjerena ekipa za tim nije bilo potrebe. Lagano penjemo i uživamo u pogledima. Hvatamo svaku priliku da Zoki napravi neku dobru fotku koja će biti lijepa uspomena.
Nakon nekih sat i pol penjanja dolazimo do bivka Dinaridi gdje radimo pauzu. Nena nudi palačinke (proteinske naravno) koje nitko ne odbija. Uživamo u pogledu, razmjenjujemo iskustva o putu koji smo prešli. Svi su oduševljeni i jedva čekaju nastaviti dalje. Na brzinu bacamo još koju fotku i krećemo dalje.
Krećemo u drugi dio ferate. I dalje nas prate lijepi pogledi. Tempo nam je dobar, svi smo na okupu, nitko ne zaostaje. U tom svom nekom laganom tempu završavamo i drugi dio ferate i stižemo do skloništa Drago Grubač.
Ovdje nas čeka svježa voda iz bunara koju u ovom trenutku ne može prešišati ni hladna piva. Nakon osvježenje i punjenja zaliha vodom slijedi kraći odmor. Nas četvero se odlučujemo na odlazak na Sinjal, a ostatak ekipe ostaje odmoriti. Visoka temperatura, sunce i ferata su nas dosta umorili.
Do Sinjala hodamo nekih 40-ak minuta. Naravno da koristimo priliku za zajedničku fotku. Još malo uživamo na najvišem vrhu i vraćamo se natrag. Kod skloništa odmaramo još koju minutu i krećemo natrag. Za sam spust nam treba 2 sata. Na parkiralištu se presvlačimo, kratko osvježenje i brzo krećemo u potragu za nekom klopom.
Nakon večere bilo bi najljepše negdje prileći no nas čeka još dug put do doma. Neki će opet voziti, a neki će spavati.
