
Buđenje u 4:45 i lagane pripreme za polazak. Tu već stiže prva poruka “Ja sam spremna i čekam”. Kako lijepo kada je neko toliko nabrijan na izlet da dođe sat vremena ranije prije zakazanog vremena. 😊
Lagano se spremam dok Doni i Ben doručkuju. Uzimam svu prtljagu i krećem prema kombiju. Doni ulazi bez problema dok je Bena uhvatila neka mušica i nikako da uđe. Nakon 10 minuta navlačenja odustajem i vraćam ga u kuću. Benu se ovo već duže vrijeme spremalo i danas je došao taj dan.
U 5:45 sam pred gymom gdje je već sva ekipa. Kako je već tamo iako je dogovor da je polazak u 6:00. Dogovor da tko kasni plaća rundu urodio je plodom i motivirao ih da dolaze ranije.
6:00 zvoni telefon. Piše Dada (moja gospođa). Već pretpostavljam što je na stvari. “Gogo šta je bilo? Jedini dan kada mogu malo duže spavati a Ben laje kao da ima trudove. 3 sekunde laje 6 sekundi šuti i tako već pola sata.” Moram priznati da nisam to od njega očekivao, no očito je bio ljut/tužan što sam ga ostavio. Ispričavam se Dadi jer to je jedino što sam mogao i nadam se da će uspjet ponovo zaspati i još malo odmoriti.
U 8:40 stižemo na Bunovac i naš izlet kreče. Sa parkirališta se ne vraćamo natrag po putu nekih 300 metara kako bi ušli na stazu već idemo preko livade svojim putem.
Prognoza je bila sunčano, no ni prvi ni zadnji puta da nas je zeznula. Temperatura je ok samo je puno oblaka koji zatvaraju nebo.
Prolazak kroz livadu Bunovac uz lijepe vidike gdje god da se okreneš. Na kraju livade ulazimo u bukovu šumu kroz koju ide dosta strm uspon. Iz bukove šume penjemo dalje kroz klekovinu sve do izlaska na prijevoj prije Čičine Doli.
Doni u lijevku.
Kod prijevoja napuštamo označenu planinarsku stazu, skrećemo lijevo i započinjemo uspon po nemarkiranom putu do izlaska na greben. Ovdje Doni počinje lajati što nam skreće pažnju na medvjeda na nekih 100 metara od nas koji se dao u bijeg.
Nisam htio vaditi mobitel i slikati/snimati već sam uživao u pogledu na tu divnu divlju životinju kako uplašena velikom brzinom bježi što dalje od nas. Sreća da je išla od nas a ne prema nama. Jer u tom slučaju se pitam bi li uopće stigao izmoliti “Oče naš” do kraja.
Oblaci se lagano razilaze ali puše prilično jak vjetar.
Nakon izlaska na greben, isti slijedimo sve do dolaska na Istočni Babin vrh. S ovog dijela grebena pružaju se fenomenalni vidici s jedne strane na Liku, a s druge strane na more i otoke.
Pogled na Bunovac gdje nam je polazišna točka.
Hodajući po grebenu u daljini vidimo i stado koza koje trčkaraju po tom očito “divljem” dijelu. Naravno da moram obuzdati Donija da ne krene u trk za njima.
Velebit te uvijek iznenadi svojom ljepotom.
Pogled unatrag.
Kratki predah na Babinom vrhu. Treba nadoknaditi izgubljenu energiju i skupiti snage za uspon na Sveto Brdo.
Na Svetom Brdu se nebo odjednom otvorilo, pojavilo se sunce, vjetar se smirio. Kakva nagrada. Tu radimo pauzu od 40:00 minuta zavaljeni u travu i svako od nas u svojim mislima.
Spuštamo se sa Svetog Brda i idemo u smjeru Vaganskog vrha sve do prijevoja podno vrha Malovan, na kome se nalazi i križanje planinarskih putova, tu skrećemo desno – silazak do parkirališta na visoravni Bunovac.
Slijedi presvlačenje, sređivanje i put prema Vili Velebita u Korenici na obaveznu večeru nakon čega slijedi povratak kući. Još jedan lijep izlet je iza nas.